Posjeta iz Novog Zelanda

Ovaj vikend sam imala posjetu iz Novog Zelanda. 

Kolegica, Iyengar joga učiteljica koja je provodila tjedan dana u Hrvatskoj, našla me na internetu i odlučila doći u Pulu da me posjeti. Na moju veliku radost.

Sylvia Goff sa svojih 77 godina, malene i sitne građe, puna energije je izašla iz autobusa i susret je bio kao da se znamo već godinama. Što mi je dalo osjećaj da je Iyengar joga zajednica, poput velike obitelji raširene po cijelom svijetu.

Sylvina ljubav za Iyengar jogu, odlučnost u njezinoj praksi i sama njezina priča je prava inspiracija. Dolje je članak koji je ona napisala i ja sam ga uz njezino dopuštenje prevela, koji je izašao 2018. za stogodišnjicu BKS Iyengara, u časopisu Iyengar joga udruženja Australije. 

Čim su ušli u moj mali studio i ona i njezin partner Terry (sad u 80-tim) su odmah uhvatili gornju užad i par puta se istegnuli gore-dolje u Urdhva Mukha Svanasanu i Pašimotanasanu. Sjedeći na podu u Upavišta Konasani, razgovor se brzo razvio. 

Počeli smo vaditi propse, i dijeliti nove/stare varijacije asana i korisne savjete naših učitelja. Malo, malo i Sylvia bi bila ili u stoju na rukama, ili pokazivala Nikši kako da otvori svoja ramena ili bi se pak samo spustila i sjela u Hanumanasanu.

Ukratko Sylvia je krenula sa jogom u svojim 50-tim godinama. Nije bila ni mlada, ni poletna, ni savitljiva, ni jaka, već u godinama kada sve te stvari i elan kreću nizbrdo. Napravila je operaciju oba kuka u svojim sedamdesetim. Ali zbog svoje svakodnevne prakse Iyengar joge, dan prije operacije je još radila jogu i dan nakon je već polako krenula ponovo. Zahvaljujući joga praksi i dobrom kirurgu naravno, oporavak je bio brz, tako da je već nakon tri sedmice od operacije mogla izvoditi sve poze koje je radila i prije. Ali ne samo to, sa svoje 72 godine je odlučila ići na obuku za joga učiteljicu i 2018. je položila ispit. 

Sylvia je osoba koja zna što znači šepati zbog bolova i nemogućnost tijela da bude uspravljeno. Zna šta znači ne biti u stanju penjati se stepenicama bez pomoći. Zna šta znači godinama raditi stojeće poze uza zid, sa stolicama i uz pomoć raznih podrška i propsa. Ali ona također zna šta znači upornost, odlučnost, reguliranost. Da bi sada nakon te cijele priče i u svojim godinama sjela u špagu ispred mene!  

I pokazuje mi da je moguće. Moguće je uz abhyasu (kao što Patanđali kaže) – reguliranu, konstantnu i dugoročnu praksu. Moguće je maknuti postojeće bolove, nekome manje, nekome više, ali moguće je. Kao što BKS Iyengar kaže: “Joga nas uči da izliječimo ono šta ne trebamo tolerirati, i da toleriramo ono šta ne možemo izliječiti.”

Sylvia je jedna od onih osoba koje su nam dokaz da je joga za svaku dob. Krenula je sa 50. Napravila je veliku promjenu i popravila kvalitetu svog života, kako se sama izrazila. 

Nema izlika, izgovora, opravdanja. Treba krenuti i treba krenuti sada. 

“Fear says that as you get older, diseases and suffering increase. Your mind says you should have done yoga earlier, or you should have continued and not stopped in your youth. Now you say you are very old and perhaps it is too late, so you hesitate. It is better just to start, and when you have started, maintain a regular rhythm of practice.”

BKS Iyengar – Tree of Yoga

MOJE JOGA PUTOVANJE – SYLVIA GOFF

1993.god. pratila sam svoju kćerku iz Engleske za Novi Zeland. Poznavajući moj interes za fitnes i sport, uputila me na nekolicinu ljudi koji su se bavili tom industrijom, uključujući i grupu Iyengar joga učitelja u Oklandu. To je bio početak moj 25-ogodišnjeg putovanja da postanem certificirana Iyengar joga učiteljica.

Imala sam 50 godina i moje tijelo se počelo stiskati i kočiti. Loše sam hodala zbog povrede stopala prije mnogo godina. Rendgen je pokazao da imam artritis u oba kuka i pokušala sam mnogobrojne stvari da otklonim bol, uključujuci razne yoga stilove. Jedna joga, Iyengar joga, mi je ponudila mogućnost da popravim poravnanje zdjelice i pomogla mi da dovedem tijelo ponovo u ravnotežu. 

Priključila sam se Joy Saunders-u u North Shore Joga Centru i započela sa redovitim Iyengar joga prakticiranjem. Također sam iskoristila mogućnost i odlazila na Iyengar joga povlačenja i pohađala radionice koje su se nudile u Engleskoj, Italij, Australiji i Novom Zelandu. Revno sam prakticirala, uzimala zabilješke i naučila puno, specijalno od Pixie Lillas, Glenna Caserolia i Gite Iyengar. 

U to vrijeme moje tijelo je imalo jako puno problema. I kako sam nadišla te probleme uz pomoć regularne prakse, naučila sam puno i to me osposobilo da pomognem i drugima. BKS Iyengar je rekao da učitelji uče iz vlastite prakse i također od svojih učenika. No, usprkos ogromnom poboljšanju koje sam napravila u smanjenju moje boli i poboljšanoj fleksibilnosti, još uvijek nisam bila u stanju da hodam duže vrijeme, ili da izvodim stojeće poze. 

Htjela sam postati certificirana Iyengar joga učiteljica, ali nisam bila u stanju demonstrirati puno asana koje su bile potrebne za ispit. Konačno u mojoj 71.godini, ubijedili su me da mi je neophodna operacija kuka, ako želim napredovati. Imala sam sreće da je moj kirurg, Paul Whittaker, bio pun razumijevanja da želim zadržati moju joga praksu. U sljedećih 12 mjeseci , zamijenila sam oba kuka. 

Zahvaljujući mom prijašnjem reguliranom prakticiranju, dobro obavljenoj operaciji i dobroj osviješćenosti tijela, u roku od par tjedana od operacije, bila sam u stanju  napraviti neke poze koje su bile neizvodive prije operacije. Stojeće poze bez podrške, koje su bile nemoguće prije operacije, sad su bile izvodive. 

2014.god. sam se prijavila za obuku za učitelje u Balmanu, Sydney-u, koju je vodila Pixie Lillas. Vidjevši progres koji sam napravila u zadnjih 18godina, rado me prihvatila u grupu. Sarah, kćerka mog partnera Terria, živi u Sydney-u, što je bila moja sreća. Oboje su vjerovali u mene i dali mi punu podršku kroz cijeli proces. Tokom te četri godine u puno navrata sam bila gošća Sari i njezinoj familiji. Sa obukom sam završila 2017. i prijavila se za ispit. Početkom 2018., moja prijava je bila prihvaćena i u prvoj sedmici u Maju mjesecu je bio termin za ispit. 

Dok sam se pripremala za ispit, moji studenti su mi puno pomogli, naročito Matt Wilkey, koji je tih zadnjih šest mjeseci, svakodnevno prakticirao sa mnom i pomogao mi sa kompjuterskim prezentacijama. 

Stigavši 1. Maja u Sydney, bila sam spremna na ono što me čeka, nervozna, ali spremna. Bila sam jako zahvalna da su me izabrali i dopustili da izađem na ispit. Prvi dan, uživala sam u demonstraciji mojih asana pred odborom uvaženih australijskih učitelja. Prakticiranje joge mi je dalo slobodu tijela i uma, i popravilo kvalitetu mog života. 

Sljedeći dan, komponenta podučavanja je bila malo drugačija. Ući u sobu punu nepoznatih učenika sa raznim zdravstvenim tegobama i podučavati ih dok su me učitelji pomno promatrali je bilo užasavajuće. Rekla sam si: “Pokaži im šta znaš, i demonstriraj ljubav koju imaš za ovu praksu.” Osim neznatnih lijevo i desno nedoumica, sve je prošlo dobro. 

Zadnji dan smo dobili rezultate i povratnu informaciju odvojeno. Od nas sedam koji smo izašli na ispit, četvero nas je položilo. Povratna informacija je bila korisna. Učitelji su cijenili to što sam postigla i savjetovali par načina kako mogu popraviti svoje podučavanje. To je ono što certificirani učitelj Iyengar joge znači – zauvijek učimo. 

Joga je život, i putovanje je različito za svakog od nas…stoga uživajte na svom putovanju.

Namaste

Sylvia, May 2018