ZAŠTO PJEVAMO ODU PATANĐALIJU PRIJE POČETKA SATA?

Polaznici joge obično ne pitaju, ali ako im se pruži prilika, to čine:

Što je ovo što recitiramo na početku sata? Je li ovo neka vrsta molitve? 

Obično kada dobijem ova pitanja, ulazim u sve detalje o onome što obično nazivamo “Oda Patanđaliju”. To nije moja namjera ovdje, ali čini se da je malo pozadine u redu i možda će vam to potaknuti apetit da saznate više. 

Patanđali je bio mudrac kojemu se pripisuje, između ostalog, kodificiranje filozofije joge. On nije otac joge. Joga je postojala puno prije Patanđalija, ali ono što je mudrac Patanđali učinio je da je organizirao koncepte joge u 196 vrlo kratkih izjava koje se nazivaju Patanđalijevim Joga Sutrama. Joga sutre, ti aforizmi, recitirani ili pjevani na sanskritu, tisućama godina unazad, nevjerojatan su vodič i inspiracija za budućeg studenta joge.

Što se tiče Ode Patanđaliju, to nije molitva. U prijevodu teksta ništa ne ukazuje na molitvu, da nešto molimo od njega, a niti da išta tražimo od Patanjalija. Oda Patanđaliju je više slavljenje Patanđalija i njegovih djela, njegovog utjecaja na i kroz jogu.

Vjerujem da su pitanja kao  “Zašto uopće prakticiramo jogu”  i / iIi “Kakve veze ima ovo što kažemo na početku sata s našim prakticiranjem joge?” također relevantna.
Svi imamo svoje motive, poticaje i prioritete za otvaranje joga podmetača, i to je OK. No u središtu joge je ideja upoznavanja tko smo uistinu… Možda je ovo tijelo u kojem hodamo samo  instrument / medij za nešto više …

Zaronimo, samo malo, malo u filozofiju joge. 

Joga propisuje dualni sustav postojanja. Postoji priroda (prakriti) i duh (puruša). Ti se atributi mogu povezati s našim tijelima i umom te s unutarnjom iskrom koja ih pokreće. Iskra iznutra je puruša – ono nešto dublje u nama, ‘Ja’ s velikim ‘J’ koje želimo upoznati. Priroda (prakrti) – prirodni svijet, zemlja i nebo, ovo tijelo, ovaj um, postoje da bi nam ili pokazali iskustva svijeta sa svim njegovim bolovima i užicima, ili da bi nas vodili do spoznaje naše puruše. Za opisivanje ova dva aspekta prirode i naša upotreba istih, postoje dva pojma koja se koriste: iskustvo svijeta je “bhoga”, a put do otkrivanja pravog sebe je “yoga”.

Nemamo izbora nego funkcionirati / postojati u prirodnom svijetu. 

Moramo se hraniti, štititi od opasnosti, koegzistirati s onima oko nas, itd. Međutim, uistinu vjerujem da prakticiranje joge ili bilo kojeg duhovnog puta znači odvojiti vrijeme za, i cijeniti potragu za nečim višim. Većina nas, većinu vremena, zaokupljena je zadovoljavanjem potreba “stvarnog svijeta”. Ali s vremena na vrijeme sjednemo na našu prostirku za jogu i pogledamo unutra. To istraživanje možemo započeti zahvalom, odom, pa i molitvom – priznanjem da ono što ćemo učiniti nije bhoga. Za kratak trenutak, odbacili smo vanjski svijet. Invokacija je, na ovaj način, razgraničenje – granica između konstantne jurnjave za ispunjenjem naših želja i traženja istinskog znanja.

Dakle, kada vas vaši učitelji zamole da pjevate odu s njima, nemojte to smatrati nekim čudnim ritualom. To je prilika da otpustite svakodnevnicu i iskreno se posvetite vašoj joga praksi. I da biste dovršili ovaj krug, pokušajte prakticirati asane sa iskrenošću, poniznošću, predanošću koja vas čuva, održava na putu i vodi do viših ciljeva joge.