Intervju sa Dr. Gitom Iyengar

RAZGOVOR S DR. GEETOM S. IYENGAR

PRATEĆI EUROPSKU TURNEJU DR. GEETE S. IYENGAR U TRAVNJU I SVIBNJU 2002. Judith Jones intervjuirala ju je za Iyengar Yoga News. Razgovor je održan 25. kolovoza 2002 u knjižnici Ramamani Iyengar Memorial Yoga Instituta (RIMYI) u gradu Pune. Ovo je prvi dio intervjua.

GEETAJI, JESTE LI UŽIVALI U SVOM PRVOM POSJETU UK?

Geetaji: Da, naravno. Bilo je vrlo prijatno pa sam uživala!

KOJI SU BILI NEZABORAVNI TRENUTCI VAŠE EUROPSKE TURNEJE?

Geetaji: Malo je teško reći nezaboravni jer sam mnoge od njih (ljude) upoznala ovdje u Pune. Naravno, ne kao veliku grupu istovremeno, ali poznavala sam ljude iz različitih zemalja koji su bili ovdje i znam njihov standard i nivo prakticiranja. Neki od ljudi su mi bili novi jer nisu još posjetili Pune. Neki su se nedavno pridružili Iyengar jogi tako da je to bila mješovita grupa. Također već sam i ranije podučavala velike grupe poput ove. Bilo je lijepo. Ljudi su bili dobri i na sve su dobro reagirali, bili su disciplinirani. Tako da sam uživala i sve mi je još svježe u mislima. Sjećanje još nije izblijedilo.

U OVOJ NEDAVNOJ TURNEJI PO EUROPI, JESTE LI PRIMIJETILI RAZLIKE U NAČINU NA KOJI SE IYENGAR YOGA PRAKTICIRA U RAZLIČITIM ZEMLJAMA?

Geetaji: Pa – nije da prakticiraju drugačije. Bilo koju umjetnost koju uzmete uvijek postoji neka vrsta razine na početku. Umjetnost poput glazbe ili violine, joge, što god uzmete, u početku se provodi na određeni način, s fiksnom metodologijom. Kako se razumijevanje učenika povećava, ista tema postaje malo šira, malo dublja. U skladu s tim se mijenja. Ne mogu reći da je u tom smislu bilo takve razlike. U osnovi su slijedili osnovne upute koje je Guruji dao svima. Ali mnogo puta nisu razumjeli gdje moraju dotaknuti dubinu toga. Bilo da podučavate, vježbate ili prakticirate jogu, to nije samo nešto što fizički radite.

SVAKU STVAR, S VREMENOM KAKO PRAKTICIRAŠ I NAPREDUJEŠ, MORAŠ PRODIRATI DALJE, DUBLJE DA BI SAZNAO NJENU UNUTARNJU DUBINU.

Na primjer, danas je netko prakticirao Viparita Chakrasanu u dvorani – iz Urdhva Dhanurasane, popeo bi se na zid i napravio Viparita Chakrasanu i zatim se vraćao opet u Urdhva Dhanurasanu. Bilo je još nekoliko učitelja koji su gledali sa strane. Rekla sam: “Sada promatrajte osobu. Kad se spušta u Urdhva Dhanurasanu. Kakva je moć njegove pažnje”? Kada je savijao leđa da spusti ruke, čineći to bio je vrlo trezven i pažljiv. Onda kada bi se popeo na zid i skočio, učinio bi to nepažljivo. Pozornost je nestala. Rekla sam gledajte, dok se penje gore, uz pomoć zida, to radi fizički. Nije povezan unutra. Ali ponosno stoji i kaže: “O, skočio sam”. Dok se u Urdhva Dhanurasani spuštao s punom pažnjom kako bi ispravno spustio ruke, ispravno zaoblio leđa itd. No dok se penjao, samo je izbacivao jednu nogu naprijed bez ikakve uvijenosti leđa. Kad sam mu dala instrukciju: “Popni se gore. Sad savij, uvij kralježnicu da bi došao naprijed”,  tad je morao biti jako pažljiv i prodrijeti u sebe. Bio je točno na granici straha da bi mogao pasti. Istovremeno je imao želju napraviti to dobro, i ja sam ga dovela od te granice straha, do hrabrosti. Rekla sam: “Sada, s istom pažnjom koju si imao u Urdhva Dhanurasani, napravi Viparita Chakrasanu”. Očito je morao to promatrati, na kojoj se razini penje gore i onda skače. Zatim sam zamolila ostale da gledaju njegovo lice i oči. Prvih pet do osam puta dok je radio, mogli su vidjeti ego kako mu se projicira na licu. Ali kad sam ga zamolila da razmisli o tome što radi i način na koji to mora učiniti, lice mu se promijenilo, postao je trezven i učitelji su primijetili tu promjenu. Rekla sam: “Pazite sad, ovo nije samo fizička tehnika”. Nisam rekla: “Samo hodaj malo dolje, malo se uvij i zabaci noge”! Kad mu je um postao trezven, bio je u stanju skočiti iz Viparita Chakrasane zadržavajući pažnju prema unutra.

To su ključeni elementi, koji se ne mogu napisati u knjizi. Vidiš, ja te mogu naučiti pjevati devocijsku pjesmu.

MOGU TE NAUČITI PATANJALI ŠLOKU I REĆI OK, SAD JE OTPJEVAJ  ILI ODMANTRAJ, ALI ONO ŠTO MORA DOĆI IZNUTRA – TAJ OSJEĆAJ – TO JE NEŠTO DRUGO. TO SE NE MOŽE NAPISATI. MORAŠ BITI PREDAN. MORATE SHVATITI DUBINU TOGA.

To je bila stvar koja je nedostajala.

Također na turneji sam primijetila jednu stvar, možda je postojao cilj dobivanje certifikata. Ako morate dobiti certifikat, znate da postoje određene asane koje biste trebali naučiti i koje biste trebali moći predstaviti. Dakle, ako je um orijentiran na certifikat, učenje joge neće funkcionirati. Certifikacija je svakako potrebna jer ona organizira cijeli sustav. Ako želite postati učitelj Iyengar joge, trebali biste znati barem ‘toliko’ mnogo. Ako želite daljnji certifikat, trebali biste znati maksimalno ‘toliko’. Ali to samo po sebi nije Iyengar joga. Guruji ne podučava samo to. Pokušao je to kanalizirati kroz certificiranje kako bi ga ljudi pratili na pravi način. Tijekom prakticiranja ili da bi se izvršile određene korekcije ili da bi se unijela dubina u praktikante, potrebno je ući unutra. Um osobe treba prodrijeti.

OSOBA KOJA USMJERI PAŽNJU UNUTRA, JE RELIGIOZNA OSOBA. JER KADA ČOVJEK NAUČI POGLEDATI U SEBE, KADA SE NAUČI ZAGLEDATI U SVOJE VLASTITE GREŠKE, VLASTITE MANE – FIZIČKE, MENTALNE KAO I INTELEKTUALNE MANE – REKLA BI DA JE TA OSOBA NEŠTO NAUČILA.

ZNAČI OSOBA MOŽE PRAKTICIRATI NAPREDNIJE POZE, ALI PRVO MORA NAUČITI TEHNIKU?

Geetaji: Apsolutno.

A ONDA OSOBA MORA PRODRIJETI DUBLJE? I POČETNIK ĆE NA ISTI NAČIN UČITI TRIKONASANU, ALI TRIKONASANA SE MOŽE PRAKTICIRATI NA ZRELI NAČIN?

Geetaji: Na zreo način, i trebate vidjeti da prakticirate kako biste unijeli tu unutarnju promjenu, transformaciju. Unatoč fizičkim problemima, dubina mora doći u praksu. A ako ta dubina dođe, čak i u bolesnom tijelu djeluje tako da donese promjenu. Na primjer, ako me bole leđa i ako znam da je Trikonasana dobra za tu bol u leđima, postoji metodologija kako je izvesti. Moram se koncentrirati na bolno područje. Moram ispraviti svoje pozicioniranje, a u tom procesu ispravljanja akcije ja ću ići unutra – a to donosi religioznost. To se događa s mnogim ljudima, na primjer, pacijent s karcinomom počinje dublje razmišljati tragajući za saznanjem kako izaći iz toga, kako se toga riješiti. Stvari postaju jasnije o vlastitoj prirodi, ne samo o bolesti. Dok podučavate jogu, učitelj takve askpekte mora podučavati. Učitelji moraju osvijestiti učenike o svim tim stvarima. Oni moraju učenike upoznati ne samo s njihovim tijelima, već i s umom, inteligencijom i sviješću. Na primjer – Padmasana. Koljeno se ne da savijati, koljeno je bolno – u redu – ali odvedite osobu korak unaprijed da vidite kada i kako osoba izbjegava Padmasanu jer je koljeno bolno. Zatim je podučite kako promatrati to koljeno, gdje ne uspijeva napraviti akciju, kako mora raditi sa takvim koljenom. To znači da trenirate osobu na drugačiji način. Ne radite samo na bolnom koljenu nego na samim mislima, kako kanalizirati. A moj um mora biti vrlo pažljiv u tom dijelu tijela. Ako samo kažem: “Oh! Boli me koljeno, neću to učiniti.” To neće dovesti do rezultata, a nije dobro ni za koljeno. Ali ako pogledam u koljeno, gdje me boli, zašto boli, na kojem mjestu boli, na kojem stupnju savijanja dolazi do boli, kako se tada trebam pomaknuti, gdje trebam forsirati, gdje ne trebam. Ovakav način gledanja, kada to dođe, tada će biti i zrelosti.

Ne bih rekla da sam našla razliku kao takvu. Svi su radili ono što su ih naučili, ali nisu poznavali umijeće prodiranja.

UZ AGILNOST TIJELA, POTREBNO JE IMATI I STABILNOST UMA I POKRETLJIVOST INTELIGENCIJE.

DAKLE, KADA SE KAŽE DA TIJELO ČINITE PRIKLADNIM VOZILOM ZA DUŠU, NIJE VAŽNO U KAKVOM JE STANJU TO TIJELO?

Geetaji: Apsolutno, jer svatko ima pravo na samo-realizaciju. Svatko ima pravo na realizaciju boga, koju god riječ upotrijebili. Nije da ovo bolesno tijelo ne može to dostići. Ali treba obratiti pozornost na bolest. Bolest se ne može zanemariti.

Na primjer, danas u terapijskom satu joge za djecu, dječak star jedva jedanaest godina koji je djelomično slijep, je dobio razumijevanje svoje situacije iako mu vid zapravo nije baš jasan. Ima jako slab vid. Jasno može gledati na lijevo oko. Dakle, svaki put kad ga zovem, prepoznaje moj glas, ali odgovara samo na lijevo oko. Prva asana – bio je u Supta Virasani – rekla sam njegovoj majci, “Kada tražite od njega da pogleda prema gore – u ležećem položaju on treba gledati prema gore prema mozgu, tako da mozak bude spreman da fokusira oči, ali on gleda s lijevim okom, ne s desnim okom”. Rekla sam da mu lijevo čelo reagira, ali ne i desno. Rekla sam mu, “Pogledaj svoju majku desnim okom”, i on je pokušao. Na kraju sata došao mi je reći Namaste i opet me pogledao lijevim okom. Rekla sam mu : “Ne, pogledaj me desnim okom, znaš li gdje sam”? Pokušao se fokusirati i rekao je: “Da, desno oko ne fokusira toliko koliko lijevo oko, s kojim ja vidim bolje.” Na kraju sata shvatio je da bolje vidi lijevim, ali ne i desnim okom, pa se potrudio da više otvori desno oko kako bi ga mogao koristiti. Nije li to unutarnje razumijevanje tog dječaka koji ima samo jedanaest godina? Ako ode doktoru reći će da su oba oka slijepa, ali kakva mu je to svijest došla, da shvati da sada gleda više desnim okom. Zatim sam pokazala njegovoj majci dok radi Sirsasanu kako mora gledati s desnim okom u njezinu desnu ruku kako bi se oko fokusiralo.

Dakle, potrebno je da učitelj razumije ovu dubinu. Ako samo educiramo studente do razine certifikata, govoreći asanu za asanom koju iznova radite za vaš Introductory nivo, Intermediate nivo itd. onda će se oni držati toga, dok je potrebno da se ova vrsta prodiranja manifestira. No, to rečeno, sigurno ne zaustavljam ljude ako rade samo na fizičkoj razini. Neka prvo rade na taj način. Išli smo u jaslice, zatim u vrtić, pa u školu, srednju školu i fakultet. Možda mislimo da vrtić nije velika edukacija, ali ipak je temelj za daljnje obrazovanje. Škola u vrtiću nam je dala malo discipline da sada nastavimo. I u jogi postoje te kategorije.

PRAKSA YOGE JE AKTIVNOST KOJU ČOVJEK U SUŠTINI RADI SAM. ZAŠTO JE TAKO VAŽNO ODRŽAVATI MEĐUNARODNU JOGA ZAJEDNICU?

Geetaji: Da, prakticiranje je individualno, nije da morate imati Iyengar joga zajednicu. Vi studenti htjeli ste dati naziv Iyengar Yoga. Guruji to nikada nije rekao. Ono što je on podučavao je Patanjalijeva Yoga. Ali metodologiju je dao Guruji pa je zovete Iyengar Yoga. Na primjer, Patanjali rishi, koji je dao jogičku filozofiju u obliku aforizama, prepoznat je kao Patanjali Yoga. Ali on nije izrazio jogičku znanost u zajedničkom smislu. Patanjali nigdje nije upotrijebio riječ “hinduizam”, čak nigdje nije upotrijebio ime boga. Kada koristi riječ Ishvara to znači Bog. To ne znači određeni bog. Onaj koji sve prožima, kome sve pripada je Ishvara. To je smisao, sveprožimajući. Ako se to mora reći na engleskom, rekli biste – all pervading. Ako se mora reći na sanskritu – Ishvara. On ne kaže ovaj bog ili onaj bog, ili određeni bog. Dakle, joga je namijenjena svima.

Sada, zašto zajednica? – lakše je imati pristup jedan drugom i komunikaciju. Ako se pojavi bilo kakva sumnja, moramo pronaći rješenje. Tražeći pomoć Yoga Sutri. Tamo ste zajedno.

SVI STUDENTI, PRAKTIKANTI JOGE, KAD SU ZAJEDNO ONDA SU KAO JEDNA OBITELJ. MOŽDA SAM JA U INDIJI A TI MOŽEŠ BITI U ENGLESKOJ I NETKO DRUGI MOŽE BITI U SAD-U, ALI IPAK PRIPADAMO JEDNOJ OBITELJI U TOM SMISLU. ZAJEDNICA JE POTREBNA DA POSTOJI RAZMJENA.

Članovi zajednice moraju tražiti pomoć jedni od drugih. Zašto vam treba društvo? Mogli biste reći: “Zašto ne bi mogao živjeti sam? Ne treba mi društvo”! Ali tko formira društvo? Sociologija kaže da pojedinci koji se udružuju čine društvo. A što je društvo? Društvo je gdje su svi pojedinci pojedinci, ali ipak su zajedno. To je društvo. Što onda ovdje znači zajednica? Želimo zajednicu na takav način. Ne petljam se u tvoju ili njezinu kuhinju. Imaš svoju kuhinju, imaš svoju hranu, slično tome prakticiraš sam – dobro! Ali što ćemo napraviti kad kažemo hajde da razmjenjujemo, da pomažemo jedni drugima. Ono što ja znam, ti možda ne znaš. Ono što ti znaš, ja možda ne znam. Reci mi što znaš, a ti kažeš – da, naravno – javi mi što znaš, tako da bolje učimo.

ŠTO JE ONDA DRUŠTVO?
SNAGA I RAZUMIJEVANJE?

Geetaji: Da. No to je također organizacija koja štiti jedni druge. Kada imate susjede u društvu, pomažete jedni drugima. To je komunikacija, imate prijatelje. Zašto imamo obitelj? Jer postoji komunikacija. Kad se netko vjenča, dvije obitelji se povezuju, pokušavaju imati razumijevanje i to se posvećuje. Tako i sa društvom. Brak je u društvu priznat. Slično tome, kada dobijete Iyengarov certifikat, prepoznati ste.

Pretpostavimo da ste učitelj joge i niste certificirani. Danas možete poučavati, ali sutra ako netko zapita što ćete odgovoriti? Nemate certifikat. Niste prepoznati niti od jednog učitelja. Ako vam se sutra pojavi pitanje, na temelju čega podučavaš? Tko si ti da podučavaš? Kako možemo vjerovati da je ono što podučavaš apsolutno točno? Koji je odgovor? Kad imate certifikat kažete ovdje je moj učitelj i on me podučavao. Na taj način, to je odnos gurua (učitelja) i śiśye (učenika). Priznati ste kao Iyengarov učenik. On je vaš učitelj. Istina je da je priznanje potrebno.

Ne možeš se zvati liječnikom ako nisi certificiran. Zašto ideš na fakultet, zašto tamo dobivaš svoju svjedodžbu i onda stavljaš pločicu sa svojim imenom da si doktor? Zato što želiš biti prepoznat. Možda možeš imati veliko znanje o lijekovima, ali tko će te prepoznati ako nemaš certifikat? Ovaj primjer nam daje razumjevanje kako naš put i metodologiju održati čistima. Ako ste certificirani Iyengar učitelj, slijedit ćete metodu koju je dao vaš učitelj, vaš guru. Metoda koja uključuje sve što podučava vaš guru, što uključuje metodologiju, principe, tehniku, ponašanje, karakter, misli, proces razmišljanja i disciplinu. Tada ne možete ići krivim putem. Budući da ste Iyengar certificirani učitelj, ako krenete krivim putem, biti ćete preispitani. Kao Iyengarov učitelj ne možete ići nemoralnim putem. Čovjek mora biti etičan. To se mora imati u vidu. U Astadala Yogamala Vol 3, koja će biti ubrzo objavljena, guruji kaže da su učitelji certificirani kako bi imali priliku služiti društvu. On vam daje certifikat kako biste mogli pomoći onima koji pate. To je tek početak koračanja pravim putem. Nije da ste znalac. To je prilika koja vam je dana, zeleni signal. Dakle, počinjete učiti, počinjete proučavati, počinjete pomagati. Zato je zajednica potrebna. Zajednica je potrebna radi zaštite umjetnosti, zaštite znanja.

Ako te pitam tko si ti, ti kažeš da si taj i taj, roditelji su ti ti i ti. Tako se prepoznajemo. Tako se identificiramo. Tako se formira zajednica. Ne dolazite niotkuda. Nitko ne dolazi niotkuda. Uvijek postoji podrijetlo i to podrijetlo treba istražiti.

Individualno svatko mora prakticirati individualno, svatko mora raditi jogu, ali među joga zajednicom ili joga društvom moraju postojati međusobni odnosi. Za to je potrebna zajednica. Što više individualnosti, znanje će se više raspršiti. Može se čak i izgubiti zbog nedostatka komunikacije. Tko ga mora štititi? Nešto što se nauči, nešto što se razumije mora se zaštititi. Što radimo u znanstvenom istraživanju? Vodimo evidenciju istraživanja jer će svakome biti od pomoći u svakom trenutku. Istraživački rad u svim područjima je očuvan. Individualni egoizam može biti prepreka kad se kaže da je određena osoba došla do određenog otkrića, ali istraživanje se čuva jer je ono za dobrobit cijelog čovječanstva, za dobrobit zajednice.

Dakle, to moramo vidjeti kada formiramo ovu zajednicu. Moramo razumjeti jedan drugoga a ne svađati se. Udruženja nisu tu da se svađaju. Ako je to situacija, onda nisu udruženja! Što se misli pod udruživanjem? Morate se međusobno udružiti. Morate se sastati. Kad se dvoje ljudi nađe mogu se posvađati ali u svađi se onda mora riješiti problem, jer su to dvoje povezani. Svađati se ili prepirati se, je ljudska priroda. Razlike u mišljenjima će postojati, ali vi napravite udruženje da bi se družili. Stoga riješite problem, izkomunicirajte svoja mišljenja. Zbog ove jedne osobe, našeg Gurujija koji nam je toliko toga dao, okupili smo se pod njegovim kišobranom. To je neka vrsta kišobrana koji je on formirao. Dao je utočište da se možemo zaštititi. Bilo da je to za naše zdravlje, ili za našu duhovnost, ili za našu evoluciju, bilo što, ali dođite pod jedan kišobran da radimo na takav način kako bismo to dali drugima. Zato postoji odnos gurua i śiśye. Mora postojati poštovanje. Treba se dati sljedećoj generaciji. Tko mora prenijeti znanje, umjetnost. Svi mi možemo nestati, ali umjetnost, znanost i filozofija ne umiru. To se nikada ne događa. Stoga je bolje da ga damo nekom drugom tko će nastaviti. To je ono što je rečeno u Taittiriya Upanishadi. Guru kaže śiśyi, “Tvoje učenje je gotovo. Sad idi i oženi se, imaj djecu. Zašto? Tako da možeš prenijeti znanje. Nit znanja ne treba se prekinuti.”

NEKI LJUDI SE NE ŽELE BAVITI JOGOM JER VJERUJU DA JE JOGA RELIGIJA; NA SANSKRITU JE ITD.

Geetaji: Guruji je često govorio da je joga sanatana dharma. To nije hinduizam, niti bilo koji drugi izam. To je nešto vječno. Sanatana znači vječan. Dharma je religija koja uzdiže ljudska bića. Ovo vječno znanje je uvijek bilo tu. Ono je uvijek postojalo a sada se izražava na različitim jezicima. Patanđali to mora izraziti na sanskritu, kao što je Biblija na hebrejskom. I tko zna sutra će engleski nestati, sanskrt će nestati i neki drugi jezik može doći. Tko će to znati?! Poznato je da postoji velika razlika između starog i novog engleskog. Kad prođe još nekoliko milijuna godina onda će reći: “Da! Postojao je neki engleski jezik u ono vrijeme”! Sada znamo da je latinski bliži sanskritu a da engleski izvire iz latinskog. Ako ste široko-umni, razmišljajte na taj način da: to nije moj ili vaš jezik. Svi smo zaboravili drevni jezik. Ne postoji indijski oblak ili britanski oblak ili moj oblak ili vaš oblak. Sve je isto. Svugdje su oblaci isti. Zemlja je ista – samo je zemljopisno dijelimo. Zemlja je jedna. Ljudi su je razgraničili i diferencirali. I onda se svađamo. Drźave koje je stvorio čovjek se bore. Treba nam ta širokogrudnost, široko-umnost i ništa drugo.

A VELIKODUŠNOST?

Geetaji: Apsolutno. Dana je prilika za učenje joge. Ne učimo li modernu medicinsku znanost? Ako imate veliku priliku u bilo kojem polju, učite. Možemo proučavati sve religije. Nitko nas ne sprječava da učimo. Naš život je tako mali, a znanje toliko ogromno da ne možemo sve naučiti. Zato na kraju Upanišada kaže, život je tako mali, znanje je tako golemo, pa imajmo tu vjeru i nastavimo s tim razumijevanjem. Joga je predmet koji vas tjera da shvatite samog sebe, dušu. Podrijetlo, bazu, temelj. Ono što nam treba je širok okvir uma.

Toliko je sličnosti i bliskosti sa svim religijama, ali nama to promakne i onda to ne vidimo. Ako ih počneš proučavati i uspoređivati ​​vidiš da su negdje jako blizu jedna drugoj. Vidjeti ćete da im je baza ista. Krist govori o deset zapovijedi koje su vrlo bliske yami i niyami. Nije rekao: “Budi nasilan.” Inače bi učinio suprotan korak. On kaže budete nenasilni, i Patanjali također kaže budete nenasilni. Da bismo bili humani, moramo biti nenasilni inače će naš kraj biti uništenje.

Ljudska bića su ista, njihove emocije su iste. Šest neprijatelja svakog ljudskog bića su isti, bez obzira kojoj klasi, kasti, zemlji, vjeri pripada. Ljutnja, želja, zabluda, pohlepa, ponos, ljubomora, sve je to zajedničko svima. Ako ste ljuti, imat ćete visok krvni tlak, imat ćete srčani problem. Imat ćete i obiteljskih problema jer je to vaša ljutnja. Međusobno se svađate. Kaže li ljutnja “oh, ti pripadaš ovoj zemlji ili onoj sekti pa neću utjecati na tebe”? Dakle, ljudski problemi su isti, koje sami prizovemo.

IMAMO NEPOVJERENJE JEDNI U DRUGE?

Geetaji: Da. Ne vjerujemo jedni drugima. Nemamo vjere jedno u drugo. Ako ne vjerujemo ljudima, završiti ćemo sa svim problemima.

NEGDJE TREBAMO IMATI LJUBAV. NEGDJE TREBAMO IMATI POVJERENJE. NEGDJE TREBAMO IMATI VJERU, PRIJATELJSTVO .

Dakle, ako imate udruženje, svađajte se, ali budite prijateljski raspoloženi! To je to, na kraju dana, donesite neki zaključak. Svađajte se! Nije bitno. Ali ta svađa treba biti konstruktivna. Jer ona izvlači unutarnje skrivene nesporazume na površinu. A to donosi više transparentnosti i onda možete biti prijateljski raspoloženi. To je zrelost. A zrelost se završava pravim rješenjem.

Dakle, joga nas uči ovoj zrelosti.

KOJOJ GOD VJERI NEKO PRIPADAO, JOGA NAS UČI DA BUDEMO PRIJATELJSKI, SUOSJEĆALNI, LJUBAZNI, SRETNI. UČI NAS DA BUDEMO RAVNODUŠNI I NEVEZANI KADA POSTOJI KRIVI PRISTUP POPUT NEISKRENOSTI, NEPOVJERENJA ITD.

Danas ako imate samo četvero ljudi u udruženju, tih četvero će raditi na način da nema natezanja. Nema borbe. Ali onda, kako udruženje postaje sve veće i veće u svojoj veličini, moraju postojati neka pravila i propisi kako bi se održao sklad.

U ranim danima bilo je vrlo malo priznatih učitelja. Čak sam i ja u nekom trenutku bila priznata kao učitelj. Nisam bila znalac kada sam dobila priznanje 1961. Službeno sam postala učitelj 1961. Naravno da nisam 1961. bila apsolutno zrela učiteljica joge i da sam sve znala. Ali Guruji je vjerovao. Rekao mi je da do određene točke mogu podučavati. On me je vodio. Ako je osoba imala problem, ako je to bilo u mojim mogućnostima, rekao bi, “Podučavaj”, ali ako je osoba imala ozbiljan problem, onda bi on podučavao. Slično tome, kada je u to vrijeme u UK-u postojala mala grupa, rekao je u redu – podučavajte, jer negdje se treba početi. Jedna osoba ne može sve sama. Ali tamo gdje je bilo problema (polaznici sa većim psiho-fizičkim problemima) rekao je da se takve ljude ne dira. Morali su čekati da Guruji dođe podučavati. Na taj način, u to vrijeme je on uputio, prepoznao, priznao kada bi osoba bila spremna da postane učitelj. Sada, u današnje doba, moramo filtrirati u velikoj mjeri.

Sad ima previše učitelja pa treba filtrirati jer dolaze s ambicijom da postanu učitelji joge i dobiju certifikat. Ima vise ambicije nego devocije. U osnovi nisu posvećeni jogi. Oni samo žele certifikate. Dakle, moramo filtrirati govoreći dokle god niste predani, posvećeni jogi – nećemo davati certifikate. 

Sada je Guruji smanjio vremensko razdoblje između dvije razine. Kaže da mladi pokazuju interes pa nećemo imati veliki razmak već ćemo ga smanjiti. Neka dobiju certifikat. Ako s dvadeset i pet godina žele imati Intermediate Junior ili Senior level – dobro. Ako dobro rade, dajmo im certifikat. Ali u isto vrijeme Guruji je taj koji govori da certifikat nije kraj. Certifikat je tek početak znanja. Vi ste certificirani da potaknete znanje i iskustvo, jer ako niste certificirani učitelj, onda ste samo student. Dobro – reći ću ako si samo student, učiš ovoliko, dovoljno ti je. Ali ako ste učitelj morate imati barem ovu razinu znanja. Dakle, to je početak znanja. Pa evo, one ljude koji argumentiraju s tobom, možeš ih na ovaj način informirati!

I zašto je potrebna takva vrsta povezivanja? Da, uvijek morate imati vezu s guruom da biste znali njezino porijeklo. Znate da je fast foot/brza hrana loša. Znate da je takva hrana loša za zdravlje. Shvaćate da je nezdrava hrana, brza hrana, štetna za tijelo. Želite imati svježu hranu. Želite imati dobru/hranjivu hranu, pravilno uravnoteženu hranu itd. Nije li to potrebno i u jogi? Pretpostavimo da je osoba dobila certifikat od Iyengar udruženja ali i također certifikat neke druge joge. Zar nije to kao kad se radi fast food? Certifikacijski tečajevi se održavaju posvuda, tako da osoba može skupiti još deset certifikata. No nećeš li od toga napraviti smeće i završiti sa mnogobrojnim problemima, jer ništa ti nije jasno iako si certificiran/a? Čak i ako vam ne daju certifikate, isto će se dogoditi. Dakle, ako želite imati certifikat morate pažljivo proći cijelu ovu tematiku, proći kroz cijelu metodu temeljito, inače može naškoditi drugima poput fast food-a, natrpane hrane i stare hrane. Ništa se neće probaviti. Morate imati inteligenciju za povezivanje i koordinaciju svega što naučite i iskusite. Tako to mora biti. Tako da definitivno možete reći onim ljudima koji govore o certificiranju, certifikacijskoj oznaci, da se čistoća mora održavati.

Vidite, jednostavno je. Dobila si po rodjenju ime “Judith” i ja te greškom zovem Stephanie. Ne sviđa ti se! Kažeš: “Ja nisam Stephanie!,” zar ne? Zašto to kažeš? Jer znaš da tebe prepoznaju po tvom imenu a Stephanie prepoznaju po njezinom imenu. I onda ja moram reći da mi je žao jer sam ja kriva što sam te zvala Stephanie, jer ti nisi ona. Dakle, ovo je potreban način prepoznavanja. Dakle, ako slijedite Iyengarovu metodologiju, to znači da ste prepoznati, po toj liniji. Guruji nije rekao da je to njegova metoda, ali sigurno je nešto posebno proizašlo iz njegovog načina podučavanja i prenošenja. Jednog dana može postati univerzalno, tko zna, što je on razradio, o čemu je razmišljao, njegova vizija. Jednog dana može postati univerzalno. Onda se neće postavljati pitanje je li to Iyengar. Ljudi će reći da je ovo joga! Tada se ne postavlja pitanje imena/stila. Na primjer, kažemo “Newtonov zakon” – da? Dajemo mu zaslugu za to. Svaki će se fizičar složiti da je to Newtonov zakon jer je on bio prvi mislilac koji je razmišljao na taj način. Slično tome, Guruji je razmišljao na određeni način, pa je to postao “Iyengarov način”. On nije napravio specijalno svoj put. Nije rekao: “Ovo je moj put i ti ga slijedi”. Nikad to nije rekao. Naprotiv, svaki put kad je nešto rekao, naglasio bi da je to ono što je Patanjali rekao. Ali Guruji nam je dao viziju. Newton nam je dao viziju. To je kako treba razumjeti. Nikada nije rekao da je to njegova joga. Ali vjerujte mi da 1960.-61. ove asane koje je Guruji radio nisu bile poznate nikome. Kada je Guruji došao u UK, mislite li da su ljudi poznavali asane? Možda su poznavali stoj na glavi, stoj na ramenima (svijeću). Ali, stojeće poze su bile nepoznate, osim Trikonasane. Poza trokuta, Trikonasana, bila je poznata svima, na bilo koji način, različiti stilovi, različiti načini, ali ljudi su radili pozu trokuta. Sada znaju Parsvakonasanu, znaju Virabhadrasanu 1,2,3 ili A,B,C, Parsvottanasanu. Uttanasana je bila poznata, ali Padangustasana nije bila poznata, Pada Hastasana je bila nepoznata. Na predavanju u Sjedinjenim Državama također sam spomenula ovo. Te su asane bile nepoznate. Guruji je taj koji je ljude upoznao s asanama. Došla je knjiga Light on Yoga i ljudi su počeli prepoznavati te asane. Nitko nije znao balansirajuće poze osim Bhujapidasane i Bakasane. Sada svi rade Urdhva Kukkutasanu, pokušavaju Parsva Kukkutasanu, iako možda pripadaju različitim školama. Urdhva Dhanurasana i Salabasana bili su jedini poznati pregibi unazad. Sada svi rade Viparita Chakrasanu. Svi rade Natarajasanu. Pa kako je to došlo u prvi plan?

Sada često kažem da sljedeća generacija neće ni znati za to. Mislit će da su asane bile poznate. Naravno da su postojale, bez sumnje, ali svijet to nije znao. Nije se znalo, bilo je skriveno, znanje je bilo skriveno sve dok Guruji nije počeo putovati i doveo ih u prvi plan. Istina je da je Gurujiju to preneseno preko Gurua Krishnamacharye. Ali kada je Guru Krishnamacharya podučavao Gurujija, on sam u tom trenutku nije radio sve te asane. No, budući da je Guruji bio mlad, Krishnamacharya ga je podučavao i Guruji ih je počeo i nastavio raditi sve te asane. Sada su ih usvojili svi bez obzira na to kojoj školi pripadaju ili metodi koju slijede. Jedno je to što ih rade Iyengarovi učenici, ali kao i Newtonov zakon, to je također činjenica. Sada su svi prihvatili ove asane, i varijante pranayame. Ako Guruji odluči pisati o dhyani, siguran sam da će to biti dobro prihvaćeno. Joga je univerzalna tema. Mora postati univerzalna tema. Ali kao Gurujijevi učenici, trebali bismo biti u mogućnosti barem informirati ljude da je ovdje izvor koji je natjerao ljude da prepoznaju, razumiju i cijene umjetnost joge.

Nije samo da je on podučavao jogu na Zapadu. Više je to što je jogu otvorio ljudskoj svijesti.

To je upravo ono što mi kao učenici moramo shvatiti. Tako je sada riječ joga svima postala bliska, poznata i popularna jer je on doveo tu temu do ove razine.

Prošle nedjelje održali smo demonstraciju. Objašnjenje je bilo na marathiju za ljude iz Maharashtre. Guruji je rekao da kada je 1937. došao u Pune, jedva da su postojala četiri učitelja joge koji su bili poznati u to vrijeme u cijeloj Indiji.

Bilo je samo nekoliko učitelja joge. U to vrijeme nitko nije poznavao nikoga kao učitelja joge. Joga je čak i kao predmet bila nepoznata. Samo nekolicina, onih koji su studirali filozofiju bili su svjesni te teme. A sada u svakoj ulici možete pronaći učitelje joge. To sam također spomenula neki dan na onom predavanju. Sada je vrijeme da prepoznamo koja je prava joga, jer svatko može postaviti tablu/ploču/reklamu. Svatko može započeti sa davanjem joga satova. I istina je da sada u svakoj ulici možete pronaći učitelje joge, čak i na ovom malom području. Dakle, na koji način je ova tematika joge postala tako prepoznata, priznata i popularna?

E sad, zašto Iyengar zajednica mora postojati? – da bi zaštitila čistoću i dala znanje. Nemojmo od toga praviti tržište, nešto što se lako može prodati na tržištu. “Prodajmo” – stav je modernog svijeta. To ne bi trebao biti naš stav. To ne bi trebao biti cilj. Moramo paziti da se održi čistoća. Zato je potrebna zajednica, zato je potrebna certifikacija. Zato je potreban odnos guru-sisya. Trebali biste moći povezati svoje znanje i svoje iskustvo s izvorom. Učitelj vas vodi da uđete u trag podrijetlu. Sve su te stvari međusobno povezane. To nisu odvojena pitanja. Oni čak nisu ni problemi protiv kojih se treba boriti. Treba samo razumjeti. To je proces koji se razvija. Joga nije tema koja stagnira. Putovanje završava tek kada se stigne do krajnjeg cilja. Održavanje čistoće, dalje nastavljati sa čistoćom, to je proces. Metoda se ne može mijenjati prema nečijem hiru i mašti. Ne može se mijenjati samo da bi se nekome udovoljilo. Potrebno je održavati čistoću i svetost predmeta. Ovih dana sve ide u ime samospoznaje. Čak je i seks sada označen u ime samospoznaje. Kako to može biti? To su stvari koje čovjek treba znati. To je zagađenje misli. Onečišćenje u mislima; zagađenje u ponašanju; zagađenje u karakteru. Dakle, da biste održali čistoću, morate promatrati sve ove stvari. Sigurno se može raspravljati. Verbalni argument je moguć na bilo koji način, u bilo kojem smjeru. Kaže se da su dharma (dužnost), artha (sredstvo za život), kama (svjetovno uživanje), moksa (oslobođenje) četiri purusarthe (ciljevi ljudskih bića). Vrlo su jasno razgraničeni. Inače kama i moksa, svjetovno uživanje i oslobođenje ili samospoznaja postaju jedno. [ref. Svjetlo na Patanjalijeve Yoga Sutre str.35]. Sva četiri aspekta su naznačena kao odvojena – dharma, artha, kama, moksa.

ZBOG TOGA JE GURUJI VRLO JASNO REKAO DA SU DHARMA I MOKSA KAO DVIJE OBALE RIJEKE. KAMA I ARTHA SU KAO RIJEKA KOJA TEČE IZMEĐU DVIJE OBALE. KAO RIJEKA KOJA TEČE I PREPLAVLJUJE KAD PADA KIŠA, OVO DVOJE NIKADA NEMAJU KRAJ.

Naše želje nikad ne staju, nemaju kraj. Briga o novcu nikada ne prestaje. Um cijelo vrijeme žudi za uživanjima. Želje “želim ovo i želim ono” se nastavljaju. To je ljudska priroda. Tako Guruji kaže da treba postaviti granicu između arthe i kame s dharmom i moksom. Kad kažemo dužnost, to je dužnost – dharma. Moralno i etičko ponašanje je dužnost. Živjeti duhovnim životom je dužnost. Naša je dužnost otkriti zbog čega postojimo. Moramo pronaći temeljni uzrok življenja. Koristimo riječ spiritualnost. Što je spiritualnost? Mi to zovemo adhyatma vidya, onaj koji prekriva dušu. Što je adhyatma? Ono što prekriva atmu (dušu) je adhyatma. Moramo poznavati te omotače, te prekrivače, kako bismo ih mogli ukloniti i vidjeti dušu. Tijelo, um, inteligencija, svijest, sve to prekriva dušu. Potrebno je shvatiti ove omotače da bi se otkrila duša. Pretpostavimo da ako nas Bog blagoslovi time da kaže da ćemo živjeti sve duže i duže. Hoćemo li biti sretni? Smrt je blagoslov koji nam je dan. U Mahabharati postoji jedna priča. Otac je tražio od sina da da svoj život kako bi otac ostao mlad, dok bi sin ostario. Sin uzima očevu starost dajući mu svoju mladost. Onda jednog dana otac shvati da nema smisla ostati mlad. Koliko dugo se može uživati ​​u seksualnom životu? U jednom trenutku i tome dodje kraj. Ljubav je iznad seksa. Osoba treba uvidjeti da u jednom trenutku kama prestaje, želja prestaje i počinje čista ljubav i čista predanost. Ako se netko cijelo vrijeme prepušta senzualnim i seksualnim užicima, kažemo da s tom osobom nešto nije u redu. Kažemo da je za to potrebno liječenje jer je to neuobičajena stvar koja se događa. To je nenormalno. Čak se i neki brakovi raspadnu zbog toga, jer to je abnormalnost. Mora se znati što je normalno, što je nenormalno, da se pretjerano uživanje može prepoznati i ukloniti. Slično dharmi, arthi, kami i mokši, govorimo o četiri ashrama, ili četiri stupnja života. Ova četiri cilja ljudskih bića ispunjavaju se u četiri faze. Ranije se u brahmacharya ashramu učilo 20 godina s guruom kako bi se steklo znanje. Zato guru pred kraj edukacije blagoslovi učenika i kaže: “Idi, tvoj bramachari ashram je završio. Dvadeset pet godina si učio sa mnom. Sada sljedećih dvadeset pet godina budi u grihastha ashramu i daj znanje drugima jer ono mora biti zaštićeno.” Zato morate imati obitelj da biste nastavili sa znanjem. Onda nakon braka i obiteljskog života postoji vanaprastha ashrama u kojem se um postepeno odvaja od obiteljskih obaveza, pe se nastavlja prema sannyasa ashramu u kojoj se žrtvuju i napuštaju svjetovne stvari i nastavlja se prema samospoznaji. Zato ne bismo trebali imati apamrityu. Smrt također mora doći veličanstveno u pravo vrijeme. Stoga Upanišade kažu da treba živjeti stotinu godina. Umrijeti u ranoj dobi smatra se tragedijom. Budući da je veza prekinuta, dužnost je prekinuta.

Dakle, certifikacija služi za održavanje veze i nasljedstva. Certifikacijski znak je poput zavjeta da ćemo biti pošteni prema guruu. Oni koji imaju certifikat i nositelji su certifikacijskog znaka moraju zapamtiti da trebaju slijediti jogijski put održavajući ograđivanje dharmom i mokshom s obje strane. Potrebno je studirati imajući u vidu cilj oslobođenja. Trebaju prenijeti znanje sljedećoj generaciji. Unutar ove dvije ograde, artha i kama moraju biti dobro isplanirane. Trebaju ispravno prenijeti poruku. Moraju se organizirati. U tu svrhu je potrebno imati udruženje. Zašto mora postojati etičko povjerenstvo? Namijenjeno je u svrhu da se vidi da se artha i kama ne iskrivljuju. To ne postanu duša i cilj praktikanata joge. Udruge su tu da pomažu sljedbenicima joge i da ih usmjeravaju. Stoga i oni trebaju biti iskreni i skromni. Udruge nisu namijenjene za upravljanje i kontroliranje, već da povežu ljude zajedno radi dobrog razumijevanja, radi “davanja i primanja”.