Važnost učenja

Važnost učenja

John Schumacher, November 2012

…običavao sam se iznenaditi kad ljudi ne bi znali odgovoriti na pitanje koju yogu vježbaju, ipak s obzirom na multipliciranje satova yoge i eksploziju yoga stilova, više se ne iznenađujem s takvim odgovorom.

Naravno postoje mnoge različite metode i tradicije yoge. To je uvijek bilo istina. Ali u današnjem hiper komercijaliziranom svijetu yoge, skoro svatko pridaje puno pažnje vlastitiom razlikovanju od svih ostalih. Neki polaznici yoge studiraju neko vrijeme (sa jednim ili više učitelja, jednu ili više vrsta yoge), postanu sami učitelji i onda, nakon što odluče koje dijelove onoga što su studirali će zadržati a koje odbaciti, kreiraju svoj vlastiti stil yoge. Zbog toga, broj vrsta/imena yoge je nevjerojatno narastao. Novi stilovi poput AcroYoga, PurnaYoga, Vari Yoga i Yin Yoga su se pridružili starim tradicijama poput Šivanande, Ashtange i Iyengar. Možda zbog toga ljudi ponekad neznaju koji stil yoge prakticiraju.Tko će držati korak sa time? Koga uopće briga?

Možda bi vas ipak trebalo biti briga. Nakon svega, mi pričamo o vašem tijelu, umu, duhu. Meni izgleda da su te stvari dovoljno važne i zbog kojih bi u najmanju ruku htjeli da izbjegnete povrede ili neučinkovite metode, ako ne i da aktivno tražite najuzvišenijeg učitelja ili učenje. Ali naći vaš put kroz taj labirint različitih metoda može biti zastrašujuće. Kako znati gdje da idemo ili sa kime da studiramo? Kako izabrati jednog a ne drugog? Koje su razlike u mnogim pristupima?

Moja namjera u ovom članku nije da ponudim sažet pregled yoga metoda ili strategije za biranje jedne vrste nad drugom. Umjesto toga, želim diskutirati šta čini metodu koju prakticiram i podučavam – Iyengar yogu, jedinstvenom.

Za vrijeme mog deseto-godišnjeg prakticiranja i studiranja yoge prije nego sam se potpuno posvetio Iyengar yogi, istraživao sam niz drugih tradicija i učitelja. Kroz to vrijeme i većinu mojih 30 godina od tada, prisustovao sam i podučavao na više desetina konferencija/skupova koje su nudile lepezu praksi i praktikanata. Siguran sam da nisam vidio sve…ali sam vidio puno.

Između karakteristika koje ističu Iyengar yogu od drugih stilova su: veliki naglasak na poravnanju; duboko uredsređena pažnja na detalje i preciznost; korištenje rekvizita (pomagala); odsutnost prigušenog svjetla, mirisnih štapića i muzike; i korištenje suptilnih anatomskih opisa koji vode praktikanta u vježbanju. Ove poante se najčešće koriste kad se opisuje Iyengar Yoga. One su ispravne i važne. Ali ovdje bi se ja ipak želio ufokusirati na manje reklamiran/spomenut ali vjerujem jednako važan element ove metode – važnost učenja.

Godinama, sportski div Nike je imao slogan: ‘Just Do It’ (samo napravi). Izgleda da je to prilazak yogi koji mnogi stilovi koriste. Kad se radi o yogi, “just do it”. Ustvari, ja nemam problema sa “do it” dijelom – trebaš raditi inače se ništa neće dogoditi. Dio koji me gricka je “just”.

U Iyengar yogi mi definitivno radimo (“do it”). Satovi mogu biti fizički rigorozni i nema puno zezanja ili irelevantnog ćaskanja. Ali mi ne radimo “samo” tako (just do it). Mi smo također zainteresirani u “kako” i “zašto” dijelove onoga što radimo. Mi smo zainteresirani u učenje, ne samo radnju. Za posvećene Iyengar yoga praktikante, naše vježbanje je disciplina. Često uzmemo da riječ disciplina znači ‘prisiljavanje’ nas samih da napravimo nešto što baš i ne želimo napraviti, ali ta riječ nema takvo značenje. Korijen riječi je iz latinskog discipulus, što znači učenik. I to je aspect te riječi koja ima veliko značenje za Iyengar studenta, zato što je to ono što mi jesmo – studenti. Mi studiramo ono što radimo i na takav način studiramo sebe. Studiranje sebe se naziva svadhyaya i vrlo je važan dio Iyengar Yoge, kao sastavni dio klasične yoge opisane u Yoga Sutrama. Proces učenja kroz studiranje sebe zahtjeva da pridamo izuzetnu pažnju onome što radimo i šta se dešava. To je jedan od razloga zašto se Iyengar yoga nekad naziva “meditacija u akciji” ili zašto nije “samo” (“just”) egzotično vježbanje.

Znatiželja igra bitnu ulogu u procesu učenja. Pričao sam u prijašnjim navratima o važnosti znatiželje i osjećaju za avanturu kao ključne elemente u razvijanju dugotrajnog i zadovoljavajućeg yoga vježbanja. Znatiželja nas tjera da istražujemo šta se dešava dok vježbamo; to istraživanje može otvoriti ogromne nove dimenzije vježbanja. U Iyengar satovima, na primjer, učimo da promatramo šta točno radimo i da promatramo rezultate našeg vježbanja. Na primjer, ako sam u simetričnoj pozi kao što je Pas koji gleda na dolje (Adhomukha Shvanasana), zašto osjećam različit pritisak na lijevoj ruci s obzirom na desnu ruku? Ako istražim i prilagodim, podesim, mogu otkriti da se naslanjam više na jedno rame nego na drugo, ili da se mišići jedne ruke grče više nego mišići druge ruke. Ovo istraživanje i otkrića su više nego samo igra s kojom bi se zabavili i zaokupili. Oni ne samo da povećaju simetriju i ljepotu pozicije, već nam i pomažu da izbjegnemo povrede, izliječimo dugotrajne probleme, i omogućavaju nam da izvučemo maksimalnu dobrobit našeg truda. Novi studenti, koji su vježbali druge vrste yoga, često primjete nakon svog prvog sata Iyengar yoge da je ovo prvi put da su dobili instrukcije kako da naprave pozu.

Za efektivno učenje, potreban je sistematski prilaz onome što učimo. Jedna od vrlina ili snažnih točaka Iyengar Yoge je da je uistinu sistem, metoda, ne samo mješavina komadića skupljenih tu i tamo i onda skrpanih zajedno. U svojih 78 godina prakticiranja i 75 godina podučavanja, B.K.S. Iyengar je studirao,razvio i oplemenio svoju metodu na takav način da sadrži svojstvenu dosljednost koja omogućava ozbiljnom studentu da uči i raste ako je spreman uložiti vrijeme i napor.

Definitvno postoji više nego jedan način da bi se yoga učila, prakticirala i podučavala. I to je dobro, jer smo svi različiti, sa različitim potrebama, sposobnostima i interesima. Za mene, izazov i sreća učenja koja leži u srcu Iyengar yoge odvela me na put studiranja sebe i taj me put i dalje fascinira i obogaćuje informacijama skoro pa svaki dan mog života. Tko može tražiti više?

Namaste,

John

“Dopustite mi da završim citirajući riječi španjolskog umjetnika Goya, koji je u svojoj 78-oj godini života, kad je već bio slijep i oslabljen, rekao: Aun aprendo – “ I dalje, još uvijek učim.” To važi i za mene. Nikad neću prestati učiti…” B.K.S.Iyengar, Light On Life